Od prapovijesti  do kraja srednjeg vijeka

Na prostoru Medova Doca postoji tragova življenja još od prapovijesti, o čemu nam svjedoči veliki broj sačuvanih prapovijesnih gomila. Iz  ilirskog razdoblja, koje počinje završetkom željeznog doba, potječu brojne gomile i gradine u kojima su pronađeni ostatci glinenih posuda i keramike i  ljudskih kostura.

Prapovjesna (ilirska) gradina, "Grad ili Ivanova Kula" sjeverno od Matkovića (satelitski snimak)

Na prostoru današnjeg  Medova Doca nije nađeno tragova antičke kulture. 

Hrvati naseljavaju ove krajeve u 7. stoljeću. Prije Hrvata ove prostore pustošila su razna barbarska plemena prije i poslije pada Rimskog carstva. Hrvati se pokrštavaju kroz 8. i 9. stoljeće. Za trajanja mlade srednjovjekovne Hrvatske države nije ostalo gotovo nikakvih tragova u ovom prostoru. Ova područja u početku su bila izvan međa Hrvatske države. Tek krajem 9.stoljeća u njenim su međama. Područje Medova Doca  u desetom stoljeću pripadalo je starohrvatskoj župi Imota (Emota). Propašću samostalne Hrvatske prostor sadašnje Imotske krajine, a time i područja sadašnjeg Medova Doca postaje nestabilan. Kasnije će se za prostor  Huma (Zahumlje)  u kojem se našlo područje današnje Imotske krajine pripojiti Bosni 1386.godine. Početkom 14. stoljeća u Imotskom polju je sagrađen franjevački samostan. Gradi ga plemić Ivan Nelipić (prvi put se spominje 1343. godine), vjerojatno od tada franjevci započinju pastorizaciju ovih krajeva, ali je nazočan i utecaj Bosanske heretičke crkve, tzv. bogumila, jer su iz toga razdoblja sačuvana dva lokaliteta srednjovjekovnih stećaka.

Stećci kod Gornjih Granića (prijevoj Džajina Glavica) XIV./XV.stoljeće

Do kraja 15.st. područje današnjeg Medova Doca bilo je u sastavu nestabilne bosanske države. Padom Bosne 1463. prostor polako zaposjedaju Turci, te oko 1500. godine prostor Imotske krajine potpada pod Turke, što je sigurno prouzročilo migracije, tada još uvijek rijetko naseljenog prostora.

Vrijeme turske okupacije (oko 1500.-1717.)

Iz razdoblja turske okupacije za sada nemamo nikakvih povijesnih dokumenata koji su na bilo koji način opisivali događaje ili stanovništvo Medova Doca. Medov Dolac, kao i čitava brdska okolica s oskudnim pašnjacima i bez izvora vode,  nije bilo zanimljivo  turskim osvajačima, već samo rijetkim stočarima nomadima, koji su tu  imali boravište,  radi ispaše stada.  Nije nemoguće da je sve ovo vrijeme bilo nekoliko obitelji sa stalnim boravištem u Medovu Docu. Jesu li to bili pretci današnjih (prema predaji starosjeditelja) Brstila i Mustapića, nikad ne ćemo moći sa sigurnošću utvrditi, jer pisanih tragova o tome nema.

Događaj koji će utjecati na tijek povijesti na ovim prostorima zasigurno  je vrijeme Kandijskog  rata 1645. – 1669. ( Rat Venecija i Turske za Kretu - Kandiju). Iz rijetko sačuvanih povijesnih podataka vidljivo je da se na prostoru  Medova Doca živi. Prostor je na razmeđu Radobiljske i Zagvoške župe koje obavljaju pastorizaciju prostora unutar još uvijek jake turske države.

Značajne migracije događaju se  vrijeme  i poslije Bečkog ili Morejskog rata (1684.-1699.).  Tijekom turske okupacije stanovništvo je pretrpjelo teško razdoblje, a na širem prostoru nazočna je i islamizacija lokalnog stanovništva koja je srećom zaobišla Medov Dolac. Turska okupacija trajala je do 1717. godine, kada je uspostavljena mletačka vlast.

Godine 1711. prvi put se spominje Medov Dolac (što nam je iz povijesnih dokumenata poznato).Zapisnik pohoda splitskog biskupa  Stjepana Cupillija  kod posjeta župe Radobilje, gdje se o opisu granice župe Radobilja spominje Medovdolac.

Mletačka uprava

Područje Dalmatinske zagore oblikovalo se nakon niza mletačko-turskih ratova i razgraničenja od sredine 17. do početka 18. stoljeća. Linea Nani – razgraničenje 1671.  Nakon Kandijskog rata (1645 -1669). Linea Grimani iz 1700. god utvrđena Karlovačkim mirom 1699. godine nakon tzv. Morejskog rata, gdje je Venecija stekla značajne posjede u zaleđu Dalmacije. Pojas zvan nove stečvine  acquisto nuovo.  Medov Dolac tada još nije potpadao pod mletačku upravu.

Novo razgraničenje je nakon tzv. Malog rata i Požarevačkog mira 1718. godine , utvrđena  je Linea Mocenigo. Venecija je proširila posjede nad Dalmacijom,  acquisto nouvissimo, najnovija stečevina, te se uz neznatne izmjene održala do tzv. Prve austrijske uprave.

Te godine Medov Dolac i pravno potpada pod upravu Mletačke Republike. Opustošen teritorij Dalmatinske zagore naseljavaju doseljenici iz Hercegovine i Bosne, dok Medov Dolac ta migracija zaobilazi. Makarski biskup Nikola Bijanković ustanovljuje po oslobođenju od Turaka župe na imotskom području.  Medov Dolac je dio župe Zagvozd.

Podjelom zemlje 1726.-1730. mletačka uprava nastojala je osigurati kontrolu na posjedima i imati što više stanovništva kako bi čuvala tada još uvijek nestabilnu granicu prema Turskoj.

U tom razdoblju, 1749.god uspostavlja se kapelanija Medov Dolac,  gradi se crkva Sv. Roka (1760.) u Medovu Docu. Počinje se uzgajati  vinova loza.

Prva austrijska uprava

Prva austrijska uprava  trajala je nekoliko godina od 1797.-1805. Mletačku Republiku zaposjedaju Francuzi 1797. i tajnim ugovorom prepustiše Austriji Dalmaciju.  Za vrijeme prve austrijske uprave gpolitičke prilike gotovo da nisu ostavile nikakav utjecaj na samo područje Medova Doca. . U tom razdoblju Medov Dolac se formira kao naselje. Stanovništvo je usmjereno  na osnovnu poljodjelsku djelatnost. Grade se nove kuće čije ostatke imamo sačuvane i danas.  

Francuska uprava

Francuska uprava je kratkog vijeka, od 1805. do 1813.godine. Međutim, kako Austrija u sukobu s Napoleonom gubi rat, omogućava dolazak francuske vlasti u Dalmaciju. Francuzi osnivaju posebnu tvorevinu Ilirsku provinciju. Francusku upravu narod nije prihvatio. Ipak je učinila  znatan napredak u razvoju ovog područja. Izgrađena je čuvena Napoleonova cesta u blizini i uvedeno novo zakonodavstvo.

Druga austrijska uprava

Druga austrijska uprava traje  od 1814. do kraja Drugog svjetskog rata 1918.god. . Austrijska vlast učinila je mnoge nepravde  obespravljenom narodu, ali je učinila u materijalnom pogledu dosta korisnog. Unaprijedila je školstvo, poštansku službu, manjim dijelom zdravstvo, a u graditeljstvu se istakla izgradnjom mnogih javnih zgrada, ali nažalost malo, skoro ništa od navedenog u Medovu Docu.

U tom razdoblju,  župa Medov Dolac se osamostaljuje od župe Zagvozd god. 1829.  Narod živi i dalje teško. Naizmjence se ponavljaju loše i dobre godine. Bilježimo elementarne nepogode, suše i studeni. Župni arhiv navodi  godine obilježene bolestima, godine dobre ljetine i slično. Stanovništvo je u porastu. Grade se veće kuće. Država potpomaže izgradnju seoskih bunara, što potiče razvoj stočarstva. Oko 1835. počinje se saditi krumpir. Poljodjelstvo je i dalje osnovna  ( i jedina) djelatnost.

Jedno od najznačajnijih upravnih poteza koje je napravila austrijska uprava je katastarska izmjera, koja je za Medov Dolac ( i Dobrinče) započeta 1833. a završena 1836. godine

Te 1833. godine  utvrđuju se granice naselja odnosno popisne katastarske općine Medov Dolac ( u koju spadaju i Dobrinče). Iznjera je završena 1836.godine.

"Zapisnik" o utvrđivanju granica popisne općine/naselja Medovdolac 1833.godina

Katastarski snimak, 1834. godina

Razdoblje Hrvatskog  narodnog preporoda, borba za jezik i sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom ostavili su traga u drugoj polovini 19.stoljeća. Vođa preporoda je don Mihovil Pavlinović. Čitava imotska krajina pripada narodnom pokretu osim nekih izuzetaka. .  Iz župne arhive ne nalazimo nijedan trag ili zabilješku da je u selu bilo zagovornika autonomaške ideje.

Političke prilike i teško razdoblje u suton Austrijske carevine kao da nisu doticale stanovništvo Medova Doca. Izvan svih političkih zbivanja narod je bio zaokupljen  svojom svakodnevicom i svojim teškim načinom života. Krajem stoljeća austrijska uprava sudjelovala je u izgradnji prometnica( 1899- 1902), izgrađena je nova župna kuća 1887.

Dvadeseto stoljeće

Prvi svjetski rat ostavio je velike tragove na stanovništvu Medova Doca. Mnogi mladići izgubili su živote  na  raznim europskim ratištima.  S ratom dođoše i druge pošasti, bolesti. Španjolica (španjolska gripa) pohara skoro dvadesetinu stanovništva. Nasta glad i neimaština. 

Nakon I. svjetskog rata dolazi do stvaranja Kraljevine SHS, kasnije kraljevine Jugoslavije. Nova država  nije ispunila očekivanja naroda. Glad i siromaštvo se nastavlja. Počinju prvi valovi iseljavanja stanovništva. Seli se u prekooceanske zemlje, Južnu i Sjevernu Ameriku. . Državom upravlja velikosrpska klika s kraljem na čelu.  Ubojstvo Stjepana Radića  to stanje posebno pogoršava, što se osjeća i na ovim područjima. Općinska uprava u Imotskom je u rukama kraljevih pristaša,ne potiče se gospodarstvo.Razvoj infrastrukture i školstva uvjetuje se političkom lojalnošću, što stvara nezadovoljstvo. Radno sposobno stanovništvo traži načine zarade izvan sela(Slavonija, Češka, Belgija...). Medov Dolac se nalazi u sastavu Primorske banovine, odnosno  neposredno prije Drugog svjetskog rata nalazi se u sastavu Banovine Hrvatske (1939.).

Drugi svjetski rat stvara novu sliku Europe, dolazi do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske (1941. do 1945).  Novu državu većina naroda doživljava kao težnju za samostalnom Domovinom. Paralelno na njenim prostorima djeluje tzv. antifašistički pokret, koji potiče socijalističku i komunističku revoluciju. Političke prilike dovode do raslovljavanja i razjedinjenja političkih  misli. To ostavlja traga u samom selu, što  ima za posljedicu velike ljudske  žrtve i tragedije u . Nijedan rat u povijesti nije odnio toliko medovačkih života kao ovaj, u kojem je stradao i veći broj civilnih žrtava.

Iza Drugog svjetskog rata Medov Dolac je u sastavu SR Hrvatske,  odnosno Jugoslavije. Nastaje novi poredak u kojem se većina stanovništva nije  snašla niti je novu tvorevinu ikad prihvatila. Iako ta nova država  radi  na unaprjeđenju školstva,  zdravstva i prometne i komunalne infrastrukture, sam i Medov Dolac u tom razdoblju znatno razvojno zaostaje u odnosu na ostala sela u neposrednom okruženju.

 U administrativnom smislu nastaju promjene u granicama Imotske općine. Od 1952. – 1962. osnovana je posebna općina Zagvozd kojoj Medov Dolac pripada. Nakon toga ponovno je u sastavu Općine Imotski.

Uspostavljanjem samostalne Republike Hrvatske 1991. i imenovanjem novih administrativnih jedinica, Medov Dolac ulazi u sastav Općine  Lovreć. Samostalna Hrvatska stvorena je na žrtvi i borbi naroda za slobodu. Veliki udio u toj petogodišnjoj (1991.-1995.) borbi dali su i stanovnici Medova Doca, većinom dragovoljci, njih stotinu. A oni koji su dali svoj život za Domovinu,  Mate Čagalj i  Stanislav Matković, ostat će zauvijek zapamćeni i poštovani u srcima sviju "Medovljana".  Radi njihove žrtve dužnost nam je mladu Domovinu zauvijek sačuvati sa svim onim vrijednostima koje smo naraštajima nasljeđivali  od naših otaca.