Udruga Raosovi dani, općina Lovreć i župljnai župe Svetoga Roka iz Medova Doca, pobrinuli su se da ove godine bude sve dobor organizirano u sjećenja na književnika Ivana Raosa. U poslijepo dnevnim satim dr. don Jozo Ćorić predvodio je ssvetu misu za dušu pok. Ivana Raosa. Na njegovom grobu biranim i riječima poštovanja govorio je Stanislav Pejković, inače dobtinik nagrade za najbolji monodramski  tekst Bilo jednom u Zagori.

U druženju ispred kuće Ivan Raosa uz njegovu najbližu rodbinu i pozdravnu riječ prof. Branke Buljan, održan je prigodan književno-kulturni program u kojem su sudjelovali: Marijana Pezo koja je interpretirala dijelove nagrađenog monodramskog tkesta Stanka Pejkovića. Vlado Raos(Nasmijana neba) , prof. Ivan Petričević (Raosovo okobiokovlje) i prof. Ivan Bekavac-Basić (Onomoastički prinosi Ivanau Raosu)svatko na svoj način govorili su o Ivanu Raosu.

Ovja književni porgram začinala su nadarena djeca Imotske Osnovne škole, kao i drage Medovljanke Marijana i Melanija Brstilo.

Organizatorima ide posebna zahvalnost na uloženom trudu oko ove nezaobilazne manifestacije u općini Lovreć.

Svima koji poštuju rad i dijelo književnika Ivana Raosa, upućujemo detaljan pregled programa na linku MEDOV DOLAC  s desne strane.

Uz prosloavu Raosovih dana ovdije možete pročitati sve obavijesti uz svečano obilježavanje 250. obljetnice izgradnje crkve u Medovu Docu.

U postupku javne nabave za rekonstrukciju javne rasvjete na području općine Lovreć, jučer je bilo javno otvaranje ponuda u prostorijama općine Lovreć. Sve pristigle ponude otvarala je peteročlana komisija u 12 sati.

Najpovoljnija pristigla ponuda je tvrtke „Prolux“ iz Splita. Stručne osobe će napraviti analizu ponude i donijeti svoj pravorijek o prihvaćanju. Ukoliko bude ispoštovana sva zakonom predviđena procedura, ugovor bi se mogao potpisati do kraja mjeseca srpnja, a radovima bi se pristupilo krajem kolovoza dinamičkim planom ponuđenim od izvođača.

Trideset i pet Imotskih sinova ostavilo je svoje mlade živote u dubrovačkom zaleđu, braneći Dubrovnik, svoju zemlju Hrvatsku od neprijatelja.

Na ovome Dubrovačkom kršu svoje živote ostavilo je i dvoje sokolova iz naše Općine. To su: Vladimir Vuković i Joško Novović-Tuta. Obadvojica u oslobađanju Golubova kamena.

Na svečanoj komemoraciji u organizaciji Društva Imoćana iz Dubrovnika odazvale su se sve institucije koje već sedamnaestu godinu za redom obilježavaju 4.7., kao povijesni dna za dubrovnik u njegovu oslobođenju. U znak zahvalnosti vijence su položile sve Udruge proizišle iz Domovinskog rata, grad Dubrovnik i županija Dubrovačko-neretvanska, sve općine Imotske krajine  i grad Imotski.

Sprovodni obred vodili su fra Zoran Kutleša, gvardijan Imotskog samostana i fra Dinko Bošnjak, a svetu misu Zadušnicu predvodio je gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku dr. fra Stipe Nosić.

Biranim riječima s osjećajima dužnog poštovanja fra Stipe je govorio o mladim životima kao zalogu za našu budućnost. „Tko zna, da nije bilo ovih kršnih i hrabrih momaka, možda bi smo i dan danas ovdje imali kontrolne točke s međunarodnim snagama. Tražeći utjehu u gospodinu, njima ostajemo viječno zahvalni“-rekao je fra Stipe.

Na kraju misnoga slavlja u ime Imotske krajine fra Zoran je još jednom posvijestio:“ da nevino prolivena krv u Duborvačkom zaleđu ne vapi za osvetom već opominje Hrvate da ne zaborave tko su, odakle su i kamo idu? Neka ovo sveto mjesto za nas imoćane svake godine posjećuje sve više hodočasnika“.